Knjižne isprave  (tabularne isprave)  isprave na temelju kojih se dopušta upis u zemljišnu knjigu. Jedna je od temeljnih pretpostavki dopustivosti, u pravilu svakog zemljišnoknjižnog upisa, jer zemljišnoknjižni sud odlučuje u pravilu samo na temelju prijedloga za upis i tabularnih isprava, bez rasprave i bez saslušanja stranaka. Knjižne isprave se prema svom nastanku dijele na privatne i javne. (Izvor: Pravni leksikon, 2007., str. 590.)

Uknjižba   zemljišnoknjižni upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničavaju ili prestaju bez posebnoga naknadnoga opravdanja (bezuvjetno i konačno). Uknjižbu dopušta zemljišnoknjižni sud na temelju prijedloga i tabularnih isprava te je provodi u glavnoj knjizi. Privatna i javna isprava o pravnom poslu, koju je sastavilo za to nadležno tijelo ili javni bilježnik, mora sadržavati točnu oznaku zemljišta ili prava glede kojeg se uknjižba zahtijeva, izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da bezuvjetno pristaje na uknjižbu (klauzula intabulandi) a potpis onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu mora biti javno ovjerovljen. Ako nisu dopuštene posebne pretpostavke za uknjižbu, može se dopustiti predbilježba koja se opravdanjem pretvara u uknjižbu. (Izvor: Pravni leksikon, 2007., str. 1673.-1674.)