Uknjižba   zemljišnoknjižni upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničavaju ili prestaju bez posebnoga naknadnoga opravdanja (bezuvjetno i konačno). Uknjižbu dopušta zemljišnoknjižni sud na temelju prijedloga i tabularnih isprava te je provodi u glavnoj knjizi. Privatna i javna isprava o pravnom poslu, koju je sastavilo za to nadležno tijelo ili javni bilježnik, mora sadržavati točnu oznaku zemljišta ili prava glede kojeg se uknjižba zahtijeva, izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da bezuvjetno pristaje na uknjižbu (klauzula intabulandi) a potpis onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu mora biti javno ovjerovljen. Ako nisu dopuštene posebne pretpostavke za uknjižbu, može se dopustiti predbilježba koja se opravdanjem pretvara u uknjižbu. (Izvor: Pravni leksikon, 2007., str. 1673.-1674.)

Stvarni teret  za svakoga mjerodavna opterećenost nekretnine nečijim ograničenim stvarnim pravom koje svog nositelja ovlašćuje na ponavljana davanja i/ili činjenja na teret vrijednosti te nekretnine. Korisnik može biti određen realiter (u korist određene nekretnine)  ili personaliter (u korist određene osobe). S obzirom na pravni temelj svojega nastanka stvarni tereti se dijele na privatnopravne i javnopravne. (Izvor: Pravni leksikon, 2007., str. 1538.-1539.)