Egzemplar logotip

 

 

Zadužnica i mjenica su vrijednosni su papiri čija je svrha osiguranje naplate vjerovnikove tražbine, odnosno jačanje vjerovnikovog pravnoga položaja u obveznopravnom odnosu.

 

 

Svrha mjenice i zadužnice

Zadužnica i mjenica su vrijednosni su papiri čija je svrha osiguranje naplate vjerovnikove tražbine, odnosno jačanje vjerovnikovog pravnoga položaja u obveznopravnom odnosu.

 

Mjenica (eng. bill of exchange) koju regulira Zakon o mjenici „Nar. nov.“  br. 74/94, 92/10 je vrijednosni papir na novčani iznos kojim izdavatelj bezuvjetno obvezuje da će on ili treća osoba po njegovom nalogu imatelju mjenice isplatiti iznos novca naveden u mjenici, odnosno daje njezinu imatelju pravo da taj iznos naplati od osobe koja je u njoj označena kao dužnik. Mjenicu radi naplate imatelj u određenom roku podnosi glavnom dužniku, odnosno regresnim dužnicima a ukoliko mjenica ne bude isplaćena podnosi redovitu tužbu ili regresnu tužbu u skraćenom postupku. S obzirom na kriterij osobe koja treba isplatiti mjenični iznos mogu se podijeliti na vlastite mjenice (izdavatelj – trasant se obvezuje da će on ili osoba koju odredi indosamentom izvršiti isplatu) i na trasirane mjenice (izdavatelj poziva drugu osobu – trasata da imatelju mjenice – remitetntu izvrši isplatu). Mjenica se prenosi cesijom ili indosamentom. Vrijedi napomenuti da mjenica osim svrhe sredstva osiguranja naplate vjerovnikove tražbine može imati i funkciju sredstva plaćanja kao i sredstva kreditiranja.

 

Zadužnica

S druge strane zadužnica (eng. certificate of indebtendness) je vrijednosni papir koji sadržava ovjerovljenu suglasnost dužnika da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje dužnik ima kod banaka te da se novac isplati vjerovniku. Zadužnica je privatna isprava koja je solemnizirana od javnog bilježnika, čime je ujedno stekla svojstvo ovršnosti. Zadužnica je regulirana Ovršnim zakonom „Nar. nov.“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20.

 

Zadužnica se izdaje u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi, odnosno vjerovnik može direktno s bankovnog računa dužnika prisilno naplatiti svoju dospjelu tražbinu. Osim obične zadužnice postoji i bjanko zadužnica, odnosno privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika kojom daje suglasnost da se radi naplate tražbine zaplijene svi njegovi računi u bankama te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom u toj ispravi, izravno s računa isplati vjerovniku određenome u ispravi ili koji će u nju biti naknadno upisan, no međutim čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi. Obična zadužnica ima obilježja vrijednosnog papira dok bjanko zadužnica to svojstvo dobiva upisom imena vjerovnika i iznosa tražbine. Vjerovnik može svoja prava iz zadužnice na druge osobe prenositi ovjerovljenom ispravom.

 

Uzevši u obzir naprijed navedeno jasno je da zadužnica stavlja dužnika u znatno teži položaj od mjenice. Do uvođenja instituta zadužnice u hrvatski pravni sustav 1996. godine ranije važećim Ovršnim zakonom  „Nar. nov.“, br. 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08, mjenica je bila zastupljenija u pravnom prometu, da bi se vremenom situacija promijenila u odnos zadužnice koja se danas često primjenjuje u zasnivanju obveznopravnih i drugih odnosa čiji je predmet novčano potraživanje.

 

08.02.2021.