|
|
Obnova ugovor kojim stranke mijenjaju pravnu osnovu ili glavnu činidbu svoje dosadašnje obveze, zbog čega stara obveza u pravilu prestaje, a zamjenjuje ju nova; novacija. Obnova je jedan od načina prestanka do tada postojeće obveze, ali sklapanjem ugovora o obnovi ne prestaje i obveznopravni odnos između stranaka, već se preinačuje, tj. do tada postojeći obvezni odnos pretvara se u drukčiji obvezni odnos između istih stranaka. Ako je obveza već ugašena, ne može doći do novacije, nego do nastanka nove obveze. To vrijedi i ako obveza potječe iz apsolutno ništetnoga ugovora, Ako obveza potječe iz pobojnoga ugovora, ugovor o obnovi je valjan ako je stranka koja se na pobojnost može pozivati znala za pobojnost. Obnoviti se mogu i prirodne obveze; suglasnost volja (ugovor) dužnika i vjerovnika da staru obvezu zamijene novom. Ako je za nastanak nove obveze potrebna određena forma, ugovor o obnovi mora biti sklopljen u toj formi. (Izvor: Pravni leksikon, 2007., str. 874.-875.)
|
IZBORNIK
