Uknjižba   zemljišnoknjižni upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničavaju ili prestaju bez posebnoga naknadnoga opravdanja (bezuvjetno i konačno). Uknjižbu dopušta zemljišnoknjižni sud na temelju prijedloga i tabularnih isprava te je provodi u glavnoj knjizi. Privatna i javna isprava o pravnom poslu, koju je sastavilo za to nadležno tijelo ili javni bilježnik, mora sadržavati točnu oznaku zemljišta ili prava glede kojeg se uknjižba zahtijeva, izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da bezuvjetno pristaje na uknjižbu (klauzula intabulandi) a potpis onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu mora biti javno ovjerovljen. Ako nisu dopuštene posebne pretpostavke za uknjižbu, može se dopustiti predbilježba koja se opravdanjem pretvara u uknjižbu. (Izvor: Pravni leksikon, 2007., str. 1673.-1674.)

Suvlasništvo   vlasništvo više osoba na istoj stvari pri čemu svakom od suvlasnika pripada alikvotni dio prava vlasništva koji je računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari. Suvlasnički dijelovi se najčešće izražavaju u obliku razlomka no moguće ih je izraziti i postotkom. Suvlasništvo nastaje pravnim poslom, odlukom tijela vlasti i na temelju zakona. Svakom suvlasniku pripadaju sve ovlasti koje ima i individualni vlasnik, no on ih izražava sukladno veličini svojega suvlasničkog dijela i bez suglasnosti ostalih suvlasnika, osim ako time ne vrijeđa njihova prava. Svaki suvlasnik ima pravo upravljati stvarju. Kod suvlasništva se razlikuju poslovi redovite uprave i izvanredni poslovi. Razvrgnuće suvlasništva može biti dobrovoljno i sudsko. Tipični su načini razvrgnuća suvlasničke zajednice: fizička dioba stvari, geometrijska dioba, dioba po ekvivalentu, civilna dioba, razvrgnuće isplatom i razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva. (Izvor: Pravni leksikon, 2007., str. 1574.-1575.)