Hipoteka i fiducij su instituti kojima se osigurava vjerovnikova tražbina, odnosno ojačava pozicija vjerovnika u obveznopravnom odnosu kako bi se isti mogao u slučaju nepodmirenja obveze mogao namiriti iz dužnikove imovine. ​

 

 

Svrha instituta

Hipoteka i fiducij su instituti kojima se osigurava vjerovnikova tražbina, odnosno ojačava pozicija vjerovnika u obveznopravnom odnosu kako bi se isti mogao u slučaju nepodmirenja obveze mogao namiriti iz dužnikove imovine. Iako su na prvi pogled slični instituti, bitno drugačije se reflektiraju na poziciju vjerovnika i dužnika.

 

Hipoteka

Hipoteka (eng. mortgage) je dobrovoljno založno pravo na stvari radi osiguranja vjerovnikove tražbine koje nastaje bez predaje stvari u posjed vjerovniku. Hipoteka je stvarno pravo na tuđoj stvari koja ovlašćuje vjerovnika da zahtijeva namirenje svoje tražbine iz vrijednosti ostvarene prodajom stvari ukoliko dužnik ne ispuni u roku tražbinu osiguranu hipotekom. Na nekretninama je moguće osnovati založno pravo jedino kao hipoteku, te se stoga tradicionalno hipoteka i vezuje uz založno pravo na nekretninama, no moguća je i na pokretninama na kojima se vlasništvo stječe upisom u javni upisnik. Vjerovnik osigurane tražbine u pravilu nema pravo na posjed, niti pravo ubirati plodove ili upotrebljavati založenu stvar. Ukoliko glavna tražbina nije namirena, vjerovnik može hipotekarnom tužbom zahtijevati sudsku prodaju založene stvari i u ovršnom se postupku namiriti iz vrijednosti ostvarene njezinom prodajom te ima prednost pred dužnikovim vjerovnicima koji na stvari nemaju hipoteku, odnosno vjerovnicima koji su hipoteku na istoj stvari stekli poslije.

 

Fiducij

S druge strane, fiducij (eng. fiducy) je osiguranje vjerovnikove tražbine prijenosom prava vlasništva na nekoj stvari ili prijenosom prava. Radi se o instrumentu osiguranja tražbine koji je sličan hipoteci, no pozicija vjerovnika (fiducijara) je značajno jača dok dužnika (fiducijanta) stavlja u nepovoljniji položaj nego hipoteka. Sporazum o fiduciji se može sklopiti kod javnog bilježnika u formi javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave ili sklopiti na ročištu pred sudom. Ukoliko dužnik po dospijeću tražbine osigurane fiducijom ne ispuni činidbu, vjerovnik može izravno pokrenuti ovršni postupak protiv dužnika radi predaje predmeta osiguranja u posjed, čime izbjegava parnični postupak koji postoji u slučaju hipotekarne tužbe.

 

U hrvatskom pravu fiducijarno osiguranje je regulirano Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  „Nar. nov.“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i Ovršnim zakonom „Nar. nov.“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16. U praksi je uobičajena fiducija po Ovršnom zakonu budući da isti predstavlja lex specialis u odnosu na ZV kao lex generalis.

 

Razlika hipoteke i fiducija

Ukratko, osnovna razlika između hipoteke i fiducije se ogleda u činjenici da kod hipoteke dužnik zadržava vlasništvo nad imovinom, dok se kod fiducije pravo vlasništva prenosi na vjerovnika, čime se bitno jača njegov pravni položaj i ubrzava postupak namirenja glavne tražbine.

 

 

14. 9.2016.