Kupoprodaja  ugovor kojim se prodavatelj obvezuje kupcu predati stvar tako da kupac stekne pravo vlasništva stvari ili na nj prenijeti neko dru­go pravo, a ako vršenje toga prava zahtijeva posjed stvari, i predati mu stvar. Kupac se obvezuje za prenesenu stvar ili pravo platiti kupovnu cijenu. Kupoprodaja je dvostrano obvezujući, konsenzualni ugovor, jer predaja stvari nije akt sklapanja ugovora, nego akt ispunjenja obveza. U pravilu taj je ugovor komutativan i neformalan, osim ako volja stranaka ili zakon zahtijeva formu. ZOO zahtijeva formu za ugovor o prodaji ne­kretnina i ugovor o prodaji s obročnim otplata­ma cijene. Ugovor nastaje kada se stranke suglase o bit­nim elementima prodaje, a to su predmet i cijena, osim ako je za ugovor potrebna i posebna forma. Predmet prodaje mogu biti stvari i prava. Moguća je i prodaja buduće stvari (kupnja nadane stvari) pa se ugovor sklapa pod odgodnim uvjetom, tj. kupac plaća cijenu ako stvar nastane i u količini u kojoj nastane. Osnovna je prodavateljeva obveza predati stvar sa svim sastavnim dijelovima, pripadcima i ugovorenim plodovima, u ispravnom sta­nju. U trenutku predaje rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi s prodavatelja na kup­ca, čak i kad kupac nije postao vlasnik jer ni prodavatelj nije bio vlasnik. Rizik prelazi na kupca prije predaje ako je pao u vjerovničko zakašnjenje. Osnovna je kupčeva obveza isplatiti cijenu u ugovorenom mjestu i vremenu (kupovnina). Ako drukčije nije ugovoreno ili uobičajeno, is­plata se obavlja u mjestu i u trenutku predaje stvari. Ako kupac zakasni s isplatom cijene, du­guje zatezne kamate, a ako stvar prodana na kredit daje plodove ili koristi, duguje kamate od dana predaje stvari bez obzira na to kasni li s isplatom cijene. Kupac je dužan preuzeti stvar, tj. poduze­ti radnje koje su prema ugovoru ili prirodi posla potrebne za izvršenje predaje, te odnijeti stvar. (Izvor: Pravni leksikon, 2007., 642.-644.)

Knjižne isprave  (tabularne isprave)  isprave na temelju kojih se dopušta upis u zemljišnu knjigu. Jedna je od temeljnih pretpostavki dopustivosti, u pravilu svakog zemljišnoknjižnog upisa, jer zemljišnoknjižni sud odlučuje u pravilu samo na temelju prijedloga za upis i tabularnih isprava, bez rasprave i bez saslušanja stranaka. Knjižne isprave se prema svom nastanku dijele na privatne i javne. (Izvor: Pravni leksikon, 2007., str. 590.)